Menu

viribus unitis-1

Za vrijeme Prvog svjetskog rata najveća žrtva u Jadranskom moru bio je admiralski brod bivše Austrougarske Monarhije, bojni brod 'Viribus Unitis' (lat. 'zajedničkim snagama' što je bio moto Franca Jozefa I). Usred pulske luke potonuo je bez borbe sa hrvatskom zastavom (ne Austrougarskom ili Kraljevinom SHS-a) na jarbolu. Njegova tragična priča bez sumnje zaslužuje posebnu pozornost, tim prije što su se o tom događaju mogli pročitati tekstovi s različitim kanotacijama. Dosadašnje interpretacije objavljene u jugoslavenskim povjesnicama bile su dobrim dijelom netočne i bacale su drugačije svjetlo na sam događaj.

viribus-unitis-motoPovjesničari pomorskog umijeća, koji pomno prate sve što se zbivalo ne samo u bliskoj već i u daljoj prošlosti, stalno se vraćaju na prošla događanja nastojeći pronaći analogije koje bi im bile pouka i za današnji razvoj vojnog umijeća (pomorske vještine). Potonuće bojnog broda samo po sebi je veliki događaj koji zaslužujuje posebnu pozornost tim prije što se to dogodilo zahvaljujući primjeni potpuno nove tehnologije za provedbu pomorskodiverzantskih djelovanja (jahaće torpedo i mina priljepka). Prateći napore tih vojnih stručnjaka uvidjele su se neke novine koje cijelom događaju daju novo značenje.

plavi pleter 740

au-grbU jesen 1918. Austrougarska se nezaustavljivo nastavila raspadati sama od sebe. 6. listopada 1918. u Zagrebu je utemeljeno Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba. Srbi u ovom vijeću predstavljali su Srbe iz Hrvatske i Bosne a ne one iz Srbije. Do tog momenta Hrvatska je bila dijelom Austrougarske. 29. listopada 1918. Narodno vijeće je prekinulo sve političke i diplomatske veze između Hrvatske i Austrije i isto tako između Hrvatske i Mađarske. Nakon toga Hrvatska, Slovenija i Bosna i Hercegovina postale su ujedinjene u državi SHS. Kralj Karlo I predao je dekretom cijelu ratnu i trgovačku flotu sa svim lukama, arsenalima i obalnim utvrđenjima, Narodnom vijeću SHS-a. 31. listopada u pulskoj luci po zadnji put je odsvirana Austrougarska himna. Crveno – bijelo - crvena zastava zadnji put se spuštala s ratnih brodova uz himnu 'Gott erhalte unseren Kaiser', dok je Kajzer Franc Josef I već bio u grobu.

Slijedila je predaja ratne zastave Austrougarske Monarhije koju je kontraadmiral Miklos Horthy de Nagybanya, među pripadnicima flote poznat po svojoj strogosti (pobuna mornara u Boki), ali i predanosti mornarici,s velikom dozom sjete, predao predstavnicima Narodnog vijeća SHS-a iz Zagreba. Delegati Narodnog vijeća tada su bili dr. Ante Tresić Pavičić, Vilim Bukšeg i dr. Ivan Čop. Ujedno su tom događaju nazočili članovi Mjesnog odbora Narodnog vijeća iz Pule. Nakon toga se iz tisuća grla hrvatskih mornara zaorila hrvatska himna 'Lijepa naša'.

Dok su Hrvati pjevali i slavili, Mađari, Austrijanci, Slovenci i pripadnici drugih naroda koji su služili na brodovima ratne mornarice Austrougarske pohrlili su kućama, jer su držali da je rat završio. Dok se pjevala hrvatska himna, hrvatska zastava se ponosno vijorila na jarbolu.

janko-vukovic-pl-podkapelskiZapovijedanje nad flotom tada je preuzeo (31. listopada 1918. u 17.00 sati) dotadašnji zapovjednik 'Viribus Unitisa' kapetan bojnog broda Janko Vuković pl. Podkapelski, podrijetlom iz Jezerana u Lici. Bio je izuzetno sposoban i ugledan vojnik i pomorac o čemu je govorila i dotadašnja dužnost koju je obnašao. Narodno vijeće SHS-a tom prilikom promaknulo ga je u čin kontraadmirala i o tome poslalo pismenu notu vladama Francuske, Velike Britanije, Italije, SAD-a i Rusije. U noti je bilo naznačeno da država SHS-a koju predstavlja Narodno vijeće iz Zagreba više nije u ratu niti s ijednom od navedenih zemalja i da je Narodno vijeće preuzelo čitavu Austrougarsku flotu.

Kasnije te noći dok su posade slavile na osvijetljenim brodovima (pošto je oglašen prekid vatre) u 22 sata i 13 minuta, talijanski torpedni čamac MAS 95 udaljen nekoliko milja od luke Pula (južno od otočja Brijuni) poslao je podvodne diverzante Raffaela Rossettija i Raffaela Paullucija na 'jahaćem' torpedu u luku. Na torpedu su prevožene dvije diverzantske mine-priljepke Mignatta ( hr. pijavica, engl. leech) od po 200 kg eksploziva svaka, za postavljanje na podvodnom dijelu broda.

Uz pomoć talijanskih agenata iz Pule, posade su prošle na torpedu kroz sve položene mreže, baraže i druge zapreke postavljene na ulazu u luku. Diverzanti Rossetti i Paolucci su se probili do sidrišta i prije svitanja između mnogih brodskih svjetala odabrali su najveći od usidrenih brodova za koji su se odlučili da im bude cilj.

Oko 5.00 sati 1. studenog, tek što je svanulo oblačno i tmurno jutro, diverzanti su bili uočeni s broda i ukrcani u brodski čamac. Prije toga su uspjeli postaviti jednu minu na podvodni dio admiralskog broda i napustiti svoje torpedo. Na brodu su brodskim časnicima i admiralu ispričali sve. Rekli su da je mina tempirana na eksploziju koja bi trebala biti u 6 i 30. Admiral Vuković je naredio posadi da napusti brod. Iako se posada htjela obračunati s diverzantima, admiral to nije dozvolio već je naredio da se diverzanti prebace na sestrinski brod 'Tegetoff' koji je bio usidren u neposrednoj blizini. Kako eksplozije nije bilo u naređeno vrijeme, posada se počela vraćati na brod misleći da je uređaj na mini zakazao. Na brodu su nastavljene užurbane pripreme kako bi se brod zaštitio od moguće podvodne eksplozije, te je na brodu vladala gužva i strka.

U 6. 44 sati strahovita eksplozija je uslijedila ispod broda i zaustavila je sve aktivnosti. Brodovi klase 'Tegetoff' kojoj je pripadao i 'Viribus Unitis' imali su nedovoljnu zaštitu od podvodnih udara. To je bio tada opći slučaj za sve bojne brodove tipa preddrednot i drednot, koji su bili nositelji vatrene moći svih većih flota svijeta. Naime, u vrijeme gradnje tih brodova podmornice se nisu još iskazale u punoj mjeri kao oružne platforme, a jedina stvarna opasnost je bila od podvodnih mina koje su se tada polagale na relativno malim dubinama i uz samu obalu. Od minskih udara ovi brodovi su se štitili sustavom ugljenarki, u koje se krcao ugljen, a koje su bile konstruirane u obliku dvodna.

Brodske ugljenarke na 'Viribus Unitisu' su bile gotovo prazne te nisu mogle nimalo ublažiti udar podvodne eksplozije. Podvodna ekplozija za razliku od one na površini ili u zraku ima usmjereno djelovanje i čitava količina ekploziva sudjeluje u razaranju broda u točki udara. Pri tom se još stvara sekundarni val, gotovo jednake snage kao primarni, sastavljen od plinskog mjehura i vodene pare koja se stvori prilikom eksplozije što sve skupa izaziva dodatne rušeće efekte. Ovakvom eksplozijom narušava se hermetičnost broda i voda u ogromnim količinama prodire u brod. Kod 'Viribusa Unitisa' nisu izdržale prve vodonepropusne pregrade te je voda počela brzo plaviti brodsku strojarnicu i kotlovnicu. Brodske crpke su bile nemoćne. Brod je počeo brzo tonuti naginjući se na desni bok.

janko-vukovic-spomen-plocaU 7.10 sati 1. studenog 1918. admiralski bojni brod od 21.000 tona 'Viribus Unitis' s hrvatskom zastavom na jarbolu se prevrnuo i potonuo. Na njemu je ostalo oko 300 članova posade zajedno s admiralom Vukovićem koji su otišli zajedno s brodom na očigled zaprepaštenih stanovnika Pule. Sam Janko Vuković Podkapelski, koji je bio zapovjednik Hrvatske ratne mornarice nepunih 12 sati, zadnji put je viđen kako u kritičnom momentu agonije svog broda stoji dostojanstveno na krmi broda i mirno čeka da zajednički podijele neumitni kraj.

 

Spomen ploča prvom hrvatskom admiralu na njegovoj rodnoj kući u Jezeranama, Lika.

plavi pleter 740

viribus unitis-5Četri dana nakon potonuća 'Viribus Unitisa' talijanske snage su ušle u Pulu. Francuska i Velika Britanija dopustile su Italiji okupaciju najvećeg dijela Hrvatske obale kao nagradu za njezin ulazak u rat na njihovoj strani.

Talijanski diverzanti, koje je zašitio sam admiral Vuković, prebačeni su u vojnu bolnicu u Puli na oporavak.

Brod je ostao na dnu sidrišta luke Pula a gornji dijelovi su se nalazili 15 metara ispod površine. Glavni dio jarbola detektiran je još kasnih 50 - ih godina, a nakon toga je uklonjen. Ni danas se ne zna sudbina tog jarbola na kojem je toga studenog bila izvješena hrvatska zastava. Na istom mjestu se i danas nalaze ostaci koji pripadaju potopljenom bojnom brodu.

Ali dijelova jarbola koji je bio svjedokom velikih povijesnih događanja odavno nema. Netko se pobrinuo da mogući simbol bude uklonjen na vrijeme i time bačen u zaborav.

Diverzanti talijanske ratne mornarice R. Rossetti i R. Paolucci nekako su se uspjeli izvući iz kaosa koji je tada vladao u Puli. Vratili su se u Italiju gdje su dočekani kao nacionalni heroji. Pored ostalih počasti dobili su najviša vojna odličja kao i po 1.300000 lira novčane nagrade.

Interesantno je napomenuti, kako navode engleski izvori, kako su kasnije srpski lobiji nastojali preinačiti same događaje dajući im drugo značenje. Oni su odmah nakon uspostave Kraljevine SHS-a, ovaj put Srba, Hrvata i Slovenaca, mijenjali činjenice govoreći kako su posade, nakon skidanja austrougarskog stijega, klicale imenu Jugoslavija, te da je flota koja je predata od austrijskog cara Karla I bila jugoslavenska.

Na jedno pitanje nećemo nikada naći jasnog odgovora, a to je – jesu li Talijani bili upoznati s notom Narodnog vijeća koja im je bila poslana prije otpočinjanja napada? Ili je odgovor na to pitanje ostalo u arhivama 'jugoslavenske diplomacije'?

plavi pleter 740

viribus unitis-3Moćna Austrougarska flota, nekadašnja regionalna pomorska sila, prestala je postojati. Imala je dobre brodove i dobre posade koje su ušle u povijest pomorskog ratovanja i svjetske brodogradnje. Krstarice 'Helgoland' i 'Novarra' bile su jedne od najuspješnijih krstarica u I. svjetskom ratu, a izgrađene su u brodogradilištu u Rijeci.

Saveznička konferencija za primirje s Austrougarskom nije priznala predaju austrougarskih brodova Narodnom vijeću, već je postavila ultimativni zahtjev da se glavnina flote – 1 bojni brod, 3 krstarice, 21 razarač i torpiljarka, 6 monitora i 1 minopolagač, preda saveznicima a ostatak da se raspremi.

Ratnoj mornarici Hrvatske koja ju je naslijedila, a nekoliko dana kasnije, novoj jugoslavenskoj državi ostalo je svega 12. torpiljera.

1. prosinca 1918. proglašeno je osnivanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uz velikodušnu podršku zemalja koje su diktirale novi "versailleski" poredak u Europi. Beogradska vlada ubrzo je ukinula Sabor što je bio presedan u hrvatskoj političkoj povijesti. Hrvatskoj je oduzet prostor Boke kotorske i dio Srijema, a vrlo nepovoljnim Rapallskim ugovorom, sklopljenim 12. studenoga 1920., kraljevska je vlada pristala na "gentlemenski" dogovor velikih europskih sila: Italiji je pripala Istra, otoci Cres, Lošinj i Lastovo te Zadar.

Tako je prva Hrvatska ratna mornarica nastala na ostacima Austrougarske flote živjela u jednom prijelaznom razdoblju svega nekoliko dana da bi prešla pod vlast druge monarhije.

Preuzimanje flote od Austrougarske ratne mornarice 31. listopada 1918. i dizanje hrvatskog stijega uz sviranje 'Lijepe naše' je nesumnjivo vrlo važan događaj u pomorskoj prošlosti Hrvatske. On je zasigurno nepotrebno i neopravdano gurnut na marginu povijesnih događanja. Ovo se još može shvatiti za vrijeme postojanja Jugoslavije s bilo kojim prefiksom, ali sada u nezavisnoj Republici Hrvatskoj došlo je vrijeme da se razmisli što učiniti da događaj postane prezentan i sastavni dio naše pomorske kulture i udžbeničke literature.

Kako ovaj dan usprkos tomu zavrjeđuje najveću pozornost, ne bi smio nikako biti zaboravljen i prepušten samo povjesničarima i poklonicima povijesne baštine.

Postavlja se pitanje može li jarbol sličan jarbolu 'Viribusa' biti postavljen u ratnoj luci Lora kao službeni jarbol na kojem će se svaki dan podizati hrvatska zastava kao svakodnevno događanje? Ako je novac problem, a jest, to ne znači da ideju treba odbaciti, tim više što se radi o jarbolu simbolu, koji je uz to prilično jednostavan za rekonstrukciju.

 

Autor

Stjepan Bernadić Kula, dipl. ing.

kapetan bojnog broda u mirovini

Pratite nas na Facebook-u:

Premijera hrvatskog minitorpeda

minitorpedo-mU predvečerje 15. studenoga 1991., kada je HRM vodila boj sa snagama bivše JRM, valja se spomenuti nekih detalja koji obično izmiču sjećanju i padaju neopravdano u zaborav...

Viribus Unitisviribus unitis-m

Slučaj bojnog broda 'Viribus Unitis'. Kukavički potopljen u osvijetljenoj luci, nakon proglašenja primirja - prvi brod u moderno doba na kojem se vijorila hrvatska zastava ...

Miniranje mora ispred ratne luke Lora 25. rujna 1991. godine

rtop-mRazmišljanja o blokadi ratne luke Lora sežu od početka 1991. godine kada su oblaci rata, tako se bar činilo, bili još daleko, ali se slutio. Lora je s flotom koja je u njoj bazirala bila najveća prijetnja ne samo gradu Splitu, već i cijeloj Dalmaciji.

Poginuli pripadnici HRM-a

spomenik-mPopis poginulih članova HRM-a daje abecedni prikaz poginulih boraca Hrvatske Ratne Mornarice koji su dali ono najvrijednije u borbi s neprijateljem - vlastiti život.

Search UDHRM