Menu

knez-branimirDavne 887. godine na dan Gospodnji 18. rujna, za vladavine kneza Branimira, Mletačko brodovlje bi poraženo i uništeno u bitci kod Makarske. Tada blagoslovom pape Ivana VIII Hrvatska prvi put bijaše priznata državom u Europi.

Hrvati uzeše taj dan za Dan svoje Ratne mornarice, odlukom Predsjednika republike i Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 03. rujna 1993. godine.

Da se podsjetimo, kako je počelo stvaranje HRM-a!?

U rujnu 1991. godine agresija srpskih paravojnih postrojbi i JNA, zahvatila je i obalno područje Republike Hrvatske, uz veliku prijetnju presijecanja teritorija i izoliranja Južne Hrvatske od njenog zaleđa. Posebno su bili žestoki vatreni udari zrakoplova i brodova JRM po infrastrukturnim objektima na obali i priobalju radi gospodarskog kolapsa Republike Hrvatske i tadašnje ratne doktrinu bivše JNA prema Rapublici Hrvatskoj za njeno - "tiho umiranje" (čiji je autor general potpukovnik JNA prof. dr Radovan Radinović).

Pored infrastrukturnih objekata bitnih za svakodnevni život i rad ljudi, po načelima "specijalnog rata" i novousvojene doktrine, trebalo je ljudima uskratiti informaciju o događajima u zemlji i svijetu, a životne prilike usložiti do granica preživljavanja.

Hrvatski odgovor na moru

Odlukom Predsjednika republike dr. Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. godine, admiral (pokojni) Sveto Letica imenovan je zapovjednikom HRM, sa zadaćom da ustroji HRM, koja će se oduprijeti agresoru na moru, kopnu i otocima. Temeljna zadaća HRM u to vrijeme bila je borba za pomorske komunikacije, koje je trebalo po svaku cijenu držati otvorenim.

I prije ustrojavanja HRM, dragovoljci, prvi hrvatski mornari iz postrojbi ZNG-a, već su otpočeli s određenim aktivnostima na moru u koja su uključena prevoženja ljudi i dobara.

Ustrojavanje HRM

Osnutak Hrvatske ratne mornarice bio je tijesno povezan s provedbama bojnih zadaća na moru i uz more, a uvjeti okruženja zahtijevali su provedbu zadaća za koja su potrebna pomoračka i specijalistička vojna znanja i vještine. Stvarni protivnik na moru i njegova spremnost za bezobzirno djelovanje zahtijevali su stalan oprez i visoku profesionalnost u poslu. Za bojnu uporabu brodova i mornaričke tehnike, i sustavna bojna djelolovanja na moru potrebni su ljudi, specijalisti iz mnogih mornaričkih oblasti, koji su prošli dugotrajnu obuku ili obnašali druge dužnosti na moru i priobalju. Srećom, Hrvatska ratna mornarica je mogla odmah na početku računati gotovo na sve profile specijalista, i to u dovoljnoj mjeri. Najveći broj časnika hrvatske nacionalnosti (a i drugi nisu bili rijetki) iz bivše mornarice dragovoljno se stavilo na raspolaganje Hrvatskoj ratnoj mornarici, a njihovo znanje bilo je veliko. Nadalje, poduzeća i institucije, športski klubovi, okrenuti moru i pomorskim vještinama i mnogi pojedinci i skupine. Npr. Športsko društvo "Mornar" iz Splita, stavilo se na raspolaganje Hrvatskoj ratnoj mornarici s gotovo svim svojim članovima i opremom. Nešto kasnije i ostali, od Rovinja, preko obale i otoka do Dubrovnika.

Ustroj postrojbi HRM u početku išao je obrnutim redom u odnosu na zadaće. Naime, prvo bi bile ustrojene skupine ljudi koje bi odradile neku zadaću, i tek onda su se ustrojavale u pojedinačne postrojbe HRM. Npr. grupa minera je preuzela skladište mina u uvali Tatinje 15. rujna, a 16. rujna zapriječen je ulaz u kanal luke Ploče, kako bi se spriječili neprijateljski brodovi iz sastava borbene grupe (BG) - Ploče (sastava:1 RTOP, 2 RČ, 2 TČ I 10 minolovaca) , da paljbeno djeluju po gradu i mjestima gdje su pripadnici HV i HRM izvlačili oružje, sredstva i streljivo. Nakon toga je osnovan Minerski odred HRM. U njegov sastav uskoro ulaze pomorski i podvodni diverzanti i tako nastaje jedna od prvih borbenih postrojbi HRM - "Odjel za podvodna djelovanja HRM". Na sličan način ustrojeno je i "Obalno topništvo HRM" , "PZO HRM", postrojba mornaričkog pješaštva, Flota HRM, uz logistiku, odjel veze i ostale nužne struke koje su podržavale ove postrojbe.

acht-acht-soltaOd odlučujuće važnosti za nadzor obalnog ruba i međuotočkog prostora bilo je preotimanje obalnog topništva JRM-a i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica. U rujnu su osvojene obalne topničke bitnice - OTB (baterije) 90 mm na Žirju (14.IX.1991.), OTB 100 mm 'Zečevo' (16.IX), OTB 88 mm na Smokvici (19.IX), OTB 88 mm 'Marinča rat' na Šolti (20.IX), OTB 85 mm 'Ražanj' na Braču (24. IX) i OTB 85 mm 'Privala na Korčuli (17.IX., ustroj i popuna izvedeni su do 21. IX) i topničku bitnicu 76 mm M-42 ZIS.

plavi pleter 740

djc-103Zarobljena 34 ratna broda i plovila u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote JRM-a. Zapoviješću zapovjednika HRM-a 24. rujna ustrojena je ratna luka Šibenik, a 29. rujna zarobljeni brodovi ustrojeni su u dvije borbene skupine: borbenu skupinu udarnih pomorskih snaga (UPS) koju su tvorili RTOP-402, RČ-310, TČ-222 i PČ-181 dok su drugu borbenu skupinu obalnih pomorskih snaga (OPS), činili svi ostali brodovi. Premda je većina bila u lošem stanju, jer su bili u nekoj od faza remonta, nedostajali su ili su bili oštećeni pogonski dijelovi i naoružanje. Odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko drugih, zarobljenih u pojedinačnim akcijama, postali temelj izgradnje HRM-a.

Pored ratne luke Šibenik, osnovana je i ratna luka Ploče. Osnutkom Zapovjedništva HRM, ustrojena su vojnopomorska zapovjedništva i to Vojnopomorsko zapovjedništvo za sjeverni Jadran (VPZ) sa zapovjednim mjestom u Puli, VPZ za srednji Jadran (ZM u Šibeniku) i VPZ za južni Jadran (ZM u Pločama). Tako da je ratni ustroj HRM dobio konačne obrise u siječnju 1992. kada su se pojedine postrojbe već počele rasformirati ili preustrojavati.

plavi pleter 740

Naoružanje kojim je raspolagala HRM

grunf-bumerangPočelo se gotovo ni od čega. Uz to Republika Hrvatska bila je pod embargom za uvoz oružja, tako da se nije moglo niti pomisliti da bi se nešto moglo od sredstava veće vatrene moći dobiti iz inozemstva. Naoružanje kojim se borila HRM nabavljalo se poglavito na tri načina: (a) naoružanje oduzeto od JNA, (b) proizvedeno vlastitim sredstvima i (c) dobiveno razmjenom s ostalim postrojbama HV-a.

Zaplijenjena oružja su najčešće bila više manje oštećena i morala su proći određene opravke i prilagodbe. Najveći broj topova nije imao ciljničke naprave, nedostajali su pojedini dijelovi mehanizama zatvarača, plemenitih plinova itd. Bez obzira na opravke, posebno su topovi bili na najnižoj razini uporabne vrijednosti. Streljivo je bio stalan problem. Kao primjer ističem roniteljski vod iz sastava Pomorskog zapovjedništva za sjeverni Jadran iz Pule, koji je do kraja 1991. godine, izronio preko četiri tisuće granata za obalno topništvo. Iste su se morale rastaviti, pregledati i koliko toliko dovesti u ispravno stanje.

HRM je nedostajalo mnogo toga. Stoga se pristupilo izradi vlastitih oružnih sustava. I zaista, napori nisu ostali bez rezultata. Puno bi oduzelo prostora i vremena da se prikaže samo dio projekata novih oružnih sustava na kojima se radilo i koji su još za vrijeme odvijanja bojnih djelovanja uspješno primjenjeni. Ipak spomenimo automat u kalibru 7,62 i 9 mm (parabellum, 'duga devetka'), "Vilu Velebita", daljinski upravljane podvodne mine, sredstva za daljinsku diverziju: vođeno minitorpedo, vođene glisere, katamarane i skutere opremljene eksplozivnim punjenjima. Ljudi iz brodogradilišta "3. maj" iz Rijeke predali su HRM brod - gliser s daljinskim navođenjem nazvan po zaštitniku Dubrovnika "Duh sv. Vlaha". Bio je to brod duljine 5.5 metara, pogonjen vanbrodskim motorom "Jamaha" od 125 KS i opremljen sa 150 kg eksploziva u pramcu. Brod je tako opremljen lako ostvarivao brzinu od 60 čvorova (preko 100 km na sat) i bio je namjenjen za udar na velike površinske brodove. Na otoku Braču bila je već 1991. godine postavljena improvizirana raketna bitnica protubrodskih raketa "obala - more" usmjerena prema otocima Visu i Lastovu.

Pojedina rješenja, iako i ona s dosta "dječjih bolesti" bila su u samom vrhu svjetske produkcije takvih sustava. Neka od tih oružja, istina dotjerana i modernizirana ostala su u opremi HRM do danas. Tako su ljudi ovog podneblja ponovno dokazali da i u najtežim vremenima nisu ostali bez intelektualne i tehničke inovativnosti.

Posljednja mogućnost bila je razmjena vojnih potrepština. HRM je davala podvodne mine, eksploziv, detonatore, razne vrste upaljača, a za uzvrat tražilo se uglavnom lako pješačko oružje kojega je u početku nedostajalo. Sva ova sredstva, iako u ograničenom broju i još uvijek s dosta zamjerki, imala su izravan utjecaj na izmjenu odnosa snaga na moru. I tako malo pomalo, uz zaista velike napore svojih djelatnika, HRM se opremala i pripremala za izvršenje svojih zadaća.

Izabrani koncept djelovanja HRM

Umijeće ratovanja od životne je važnosti za svaku državu. To je pitanje života i smrti; ili put prema sigurnosti ili put prema propasti. Prema tome ono se ni pod kojim okolnostima ne može zanemariti.

Sun Tzu

Bojna djelovanja na moru imaju svoje posebnosti. Djelovanjem oružnih sustava velike vatrene moći, odnos snaga na moru može se izmijeniti u vrlo kratkom vremenu. Stoga je osnova koncepta djelovanja HRM u samom početku tražila nametanje vlastitih prednosti u prostoru i vremenu prema protivniku, tražeći i napadajući njegova najranjivija mjesta. Najbliži izraz ovog koncepta bila je premisa britanskog vojnog teoretičara Liddela Harta, koji je napisao: "Pravi cilj nije toliko u traženju bitke, koliko u traženju taktičke situacije koja daje takvu prednost, da ako sama od sebe i ne donese odluku, njezin nastavak bitkom će je sigurno donijeti."

Koncept djelovanja snaga HRM u početku je usmjeren na - narušavanje lanca snabdjevanja protivničke mornarice, odbijanjem njihovih brodova i postrojba od logističkih i uporišnih baza na obali kopna, isključivanje mogućnosti djelovanja protivnika vatrenim udarima po dalmatinskim gradovima iz njihovih vojarni, njihovom vojnom i fizičkom izolacijom, stalnim uznemiravanjem neprijatelja na moru, stalnim trošenjem njegovih voljnih i borbenih kapaciteta do te mjere da je bilo moguće radikalno osporiti njegovu prevlast na ovim prostorima. Time bi se stvorili uvjeti za uspostavu potpune hrvatske vlasti na obali, moru i otocima, a u vojnom smislu nametnuli vlastiti obrasci ponašanja. Izabrarani koncept bio je jednostavan, razumljiv i shvatljiv svim pripadnicima HRM, koji su na taj način dobili punu inicijativu za samostalno djelovanje i onda kada nije bilo posebnih zapovijedi. Isti je u potpunosti odgovarao temeljnim postavkama pomorske vojne strategije, koja odavna govori da je u strategiji sve vrlo jednostavno, što ne znači i da je vrlo lako (Clauzewitz).

plavi pleter 740

Bojna djelovanja snaga HRM

minitorpedo-mBojna djelovanja otpočela su odmah ustrojavanjem HRM i bila su selektivna: mjerom pristizanja oružja i oružnih sustava i narastanja pratećeg ustroja snaga. Elaboracija djelovanja tražila bi puno veći veći prostor, stoga da se spomene ono bitno. Planiranjem i odvijanjem bojnih djelovanja nastojalo se da ista budu smislena i provodljiva, da slijede ideje zamisli iz koncepta i da se provode integriranjem i usklađenom primjenom ukupnih sposobnosti HRM. Od mnogih aktivnosti spomenimo zaprečavanje ratne luke Lora u rujnu 1991, kad su mineri HRM ispred nosa Jugomornarice položili podvodne mine ispred same luke, niti 200 metara od lukobrana. Ova zapreka umnogome je doprinijela da se protivnik više nije koristio lukom Lora za opskrbu svojih brodova, niti je paljbeno djelovao iz Lore po Splitu i Kaštelima. A imao je topova na pretek. Zatim, stalna čarkanja diverzanata s protivničkim brodovima u gotovo svim prolazima koje su koristili protivnički brodovi. I napokon odlučujuća bitka 15. i 16. studenog između HRM i brodova Jugomornarice u Splitskom kanalu. Tada je do izražaja došao timski rad HRM, od diverzanata koji su isprovocirali sukob, do obalnih topničkih bitnica koji su vodili glavni sukob, PZO-a koji je iskazao svoje sposobnosti obaranjem dva od tri zrakoplova koji su nadletili područje boja, do svih ostalih elemenata koji su omogućili da se ovaj boj održi i završi kako je i završio. Nakon toga brodovi Jugomornarice su se povukli na otoke Vis i Lastovo, gdje su vrijeme provodili braneći se od vlastitog straha, stalnim patroliranjem brodova i povećanim osiguranjem.

HRM je planirala protjerati te brodove i iz tih luka. Za tu zadaću bila su pripremljeni planovi, sredstva i snage. Za izviđanje stupnja budnosti i spremnosti brodova Jugomornarice, diverzanti HRM su velikim gliserom u noći na Božić 1991 "posjetili" njihove brodove na njihovim vezovima na o. Lastovu i malo zapucali. Tada su beogradski mediji optužili HRM "da svojim topovnjačama uznemirava mirne brodove Jugomornarice". Koliki je bio strah jugo mornara najbolje govori činjenica da su isti otvorali vatru između svojih brodova i pucali su na svaku sjenku još dobrih pola sata. Međutim, diplomacija, kao sastavni dio ratnih napora, je u tom slučaju učinila svoje, te su se brodovi i postrojbe Jugomornarice povukli s ovih prostora. Luka Lora je napuštena do 3. siječnja 1992. godine, a brodovi JRM napustili su otoke Vis i Lastovo u svibnju iste godine.

Moraju se spomenuti događanja oko Dubrovnika. Već u rujnu snage JRM objavile su blokadu Dubrovnika i njegove luke. Veza je ubuduće ovisila o volji protivničkog zapovjednika da propusti trajekte ("Liburniju" i "Slaviju") u grad koji je mogao prevoziti samo određene artikle. Stoga je zapovjednik HRM izdao zapovijed 2. listopada da se Dubrovniku osigura dotur pomoći putem vlastitog prijevoza. Ovaj prijevoz, poradi informacije, otpočeo je 4. listopada u organizaciji "Odjela za podvodna djelovanja" HRM koja je organizirala glisere i skipere. Tek kasnije se, krajem listopada, javio odred naoružanih brodova Dubrovnik, koji je radio zajedno s brodovima HRM, da bi u siječnju 1992. godine posve preuzeli taj posao.

Živi li još sjećanje na izvješća dr. Slobodana Langa iz Dubrovnika i njegove pohvale Hrvatskoj ratnoj mornarici za požrtvovnost u održavanju duha opkoljenim građanima. Pa i izlaženje lista "Slobodna Dalmacija" koji je gotovo bio redovit i u najtežim prilikama u Dubrovniku, rječito govori o namjerama i djelotvornosti Hrvatske ratne mornarice i onih koji su pri tom pomagali.

Time je HRM ispunila svoju zadaću, i već od 16. studenog 1991. godine pomorske komunikacije su postale i ostale slobodnim za plovidbu, a na svom dijelu odgovornosti HRM nije imala većeg broja izbjeglica niti zauzetog teritorija.

Pokazalo se da su građani više nego voljni uložiti maksimalne napore i podnijeti najveće žrtve ukoliko postoji jasan motiv za otpor agresiji i obranu slobode. U ovim djelovanjima u punoj mjeri je došlo do izražaja znanje i sposobnosti građana primorskog dijela RH u pomorskim vještinama, koji su organizirani u borbene sustave HRM, umnogome omogućile preovladavanje izrazite vojno-tehničke prednosti JRM.

Povratkom brodova u zaljev Boka Kotorska, jugoslavenski tisak oštro je napao vodeću nomenklaturu časnika Jugomornarice, kako nisu ispunili svoju zadaću, posebice u odnosu na snagu kojom su raspolagali.

 

Izazovi novog doba

Završetkom bojnih djelovanja i uspješnom odbranom od agresije u Domovinskom ratu oružane snage RH su dobile novu ulogu, nastojeći slijediti puteve razvoja i zadaće oružanih snaga demokratskih zemalja, ne gubeći iz vida sigurnosno okružje u kojem se nalazi Republika Hrvatska. U tom smislu prosuđeno je, da su OS RH u dobroj mjeri ostale predimenzionirane i predstavljale teret neproporcionalan okolnostima sigurnosnog okruženja. Uloga i zadaće OS RH time i HRM u novim uvjetima se redefiniraju i usklađuju s novim prijetnjama i njihova borbena spremnost se usmjerava prema novim izazovima.

Prosudba sigurnosnog okruženja pokazuje da je danas veća vjerojatnost nastanka nevojnih prijetnji, koje nastaju iz nepovoljnog unutarnjeg razvoja, kako u našoj zemlji tako i u bližoj okolici, od vjerojatnosti prijetnji vojnog karaktera. Iz toga slijedi promjena pristupa problemima definiranja novih zadaća, kojima se nameće promjena prioriteta u budućim djelovanjima. Vlastitim opredjeljenjem za ulaskom u euroatlantske asocijacije prioritet dobiva postupna vojna integracija u međunarodnu zajednicu, a posebice NATO i njegovim obrambenim aranžmanima.

Danas HRM, zajedno s ostalim institucijama odgovorne za provedbu nadzora hrvatskog mora suočavaju se sve više s transnacionalnim prijetnjama. To su pojave u rasponu od ekoloških opasnosti, terorizma, ilegalnih imigracija, do ujedinjavanja nacionalnih organizacija kriminala (tranzit droga, krijumčarenje ljudi i proliferacija oružja za masovno uništenje).

Mora se naglasiti da određena razina vojno-obrambenih sposobnosti HRM na klasične ugroze na moru mora postojati. Ovo proističe iz činjenice da je postojeća nesigurnost u regiji povezana s prijetnjama transnacionalnog karaktera, ali i mogućim posljedicama nametnutog mira od strane međunarodnih mirovnih institucija, u kojima se mogu obnoviti različiti oblici oružanog sukobljavanja. Uz to, danas se u sukobima na moru sve više očituju tzv. asimetrične ugroze, koje u svom djelovanju uključuju jeftine oružane pristupe, koristeći se prosuđenim slabostima i ranjivostima obrambenog sustava, primjenjujući metode na koje uspostavljeni sustav nema spremne odgovore.

Zbog toga se postavlja kao imperativ, ne samo održavanje vojno-obrambenih sposobnosti snaga RM na današnjoj razini, već i njihovo unapređivanje kako bi bile u stanju odgovoriti na zahtjeve budućih ratnih djelovanja, ali i onih koje su različite od ratnih. Time HRM daje svoj doprinos ukupnim sposobnostima povećanog nadzora mora svim ostalim institucijama i civilnim vlastima RH, koje su to po Ustavu dužne činiti.

Danas, građani imaju pravo očekivati da organizirani sustav HRM kao dio OS RH preuzme glavnu ulogu u planiranju i provođenju svih obrambenih aktivnosti na primorskom dijelu RH. Ipak se mora istaknuti, da veliki broj subjekata, koji svojim aktivnostima profesionalno sudjeluju u nadzoru Jadranskog mora, i nadalje će participirati u svim organiziranim oblicima očuvanja i nadzora hrvatskog dijela Jadranskog mora sukladno zadaćama iz Ustava i važećih zakona.

Koji su prioriteti

Hrvatska ima potrebu imati uravnoteženu RM čija je temeljna zadaća odvraćanje od agresije. U slučaju izbijanja sukoba, HRM mora biti sposobna pružiti otpor na svaki oblik i vrstu ugroze, da reagira na svaku povredu nacionalnog suvereniteta (i one najsitnije tzv. "kreativne nejasnoće") koju treba otkriti, spriječiti i suzbiti širokim izborom sredstava odvraćanja. Ovdje se mora napraviti razlika između čuvanja državne granice, za koju je u demokratskim državama, pa tako i u RH, zadužena (granična) policija, odnosno na moru pomorska policija, i obrane suvereniteta, za koju RM ima jače argumente.

Zadaća koja neposredno slijedi u OS RH i HRM je provedba i zaživljavanje novog ustroja. Više puta najavljivani novi ustroj, iz onog što se do sada zna, donosi velike sadržajne, strukturalne i kadrovske promjene. Kriteriji za "daljnje djelovanje u sustavu" bit će vrlo zahtjevni, jer su potrebni ljudi za novo vrijeme i nove zadaće.

Naredni prioritet je učinkovit nadzor mora. U tijeku je instaliranje radarskog sustava "more" (Enhanced Peregrine, američke tvrtke Metryc Systems Corporation, najvrijednije investicije u HRM, čija vrijednost ugovora iznosi 15.899.660 US dolara) za nadzor mora. Ovaj sustav predviđen je za nadzor i upravljanje pomorskom situacijom na ukupnoj morskoj površini: od unutrašnjih morskih voda (luka, zaljeva, međuotočnog mora) preko teritorijalnog mora do granica predviđenog gospodarskog pojasa. Selektirani podaci s ovog sustava bit će na raspolaganju svim ostalim službama državne uprave i zainteresiranim, koji vrše određene radnje vezane za nadzor mora.

Daljnja velika zadaća HRM-e je obuka po načelima NATO mornarica i približavanje njihovim normama dostizanja mornaričkih vještina i poznavanja borbenih pravila. To zahtjeva poznavanje i striktnu primjenu pravilskih odredbi, načina i jezika komunikacije, tehničku prilagodbu sredstava, provedbu kompatibilnosti i interoperabilnosti za naoružanje i opremu, poznavanje procesa planiranja i provedbe zadaća, uporabu suvremenih metoda nadzora, izvješćivanja, itd.

I nadalje će se podržavati sudjelovanje pojedinaca, brodova i postrojbi u vojnopomorskim vježbama s drugim mornaricama kako bi se zadobila, održala i pokazala razina sposobnosti HRM, prikazala vjerodostojnost u uvježbanosti pojedinca i posada i kakvoća opreme. To je ujedno i prilika za uvježbavanje pripadnika HRM u svim mornaričkim područjima i poznavanju oružnih sustava i tehnologija, koja se uvode ili nedostaju.

Jednako je važno prilagođavanje vojnopomorskog školskog sustava srodnim sustavima zapadnih vojnih škola, imajući uvijek na umu vlastite posebnosti. Pored osposobljavanja pripadnika HRM za naredne dužnosti, u školskim ustanovama HRM se komplementiraju vojna i civilna znanja, a u skoroj budućnosti uz definiranje poboljšanih školskih programa, isti će dobiti verifikaciju statusa u civilnom sustavu. Pri tome će se voditi računa da vojnopomorsko zvanje i vojna karijera bude atraktivan izbor za mlade ljude koji odabiru svoj životni poziv.

Trajna zadaća svih pripadnika HRM je stalni rad na poboljšanju njezine spremnosti u odgovorima na moguće prijetnje. Sam smisao poboljšavanja spremnosti HRM kao grane OS RH očituje se u mogućnosti izbora najboljeg mogućeg odgovora u onim situacijama u kojima su postojeće mogućnosti društva nedostatne ili društvo nema drugog izbora. Razina spremnost ide paralelno s održavanjem ispravnosti brodova i opreme, koju pripadnici HRM provode u kroničnom nedostatku novca, u stalnoj borbi za održivost postignutih sposobnosti.

HRM u svom ustroju nema vlastite institucije koje se bave proučavanjem fizike mora, zato je upućena da tijesno surađuje s znanstvenim i stručnim institucijama i poduzećima koje se bave ovim aktivnostima. Povijest nas poučava da ako želimo koristiti more, moramo ga proučavati, istraživati, kartirati, razumjeti i čuvati.

plavi pleter 740

rbs-15Nedavno je na Slovenskoj televiziji održana emisija uživo o pomorskim granicama u Piranskom zaljevu, gdje nije nedostajalo žučnih tonova. Rasprava je okončana riječima profesora Davorina Rudolfa kako su hrvatski ekstremisti "nježne biljke" prema slovenskim. Na to je dobio odgovor odvjetnika Starmana (poznat i po tome što brani ekscesnog Jožka Jorasa):

"Možda, ali vaši imaju oružje!?".

Mi se možemo zapitati što bi bilo da nije tako?!

 

 

Pratite nas na Facebook-u:

Premijera hrvatskog minitorpeda

minitorpedo-mU predvečerje 15. studenoga 1991., kada je HRM vodila boj sa snagama bivše JRM, valja se spomenuti nekih detalja koji obično izmiču sjećanju i padaju neopravdano u zaborav...

Viribus Unitisviribus unitis-m

Slučaj bojnog broda 'Viribus Unitis'. Kukavički potopljen u osvijetljenoj luci, nakon proglašenja primirja - prvi brod u moderno doba na kojem se vijorila hrvatska zastava ...

Miniranje mora ispred ratne luke Lora 25. rujna 1991. godine

rtop-mRazmišljanja o blokadi ratne luke Lora sežu od početka 1991. godine kada su oblaci rata, tako se bar činilo, bili još daleko, ali se slutio. Lora je s flotom koja je u njoj bazirala bila najveća prijetnja ne samo gradu Splitu, već i cijeloj Dalmaciji.

Poginuli pripadnici HRM-a

spomenik-mPopis poginulih članova HRM-a daje abecedni prikaz poginulih boraca Hrvatske Ratne Mornarice koji su dali ono najvrijednije u borbi s neprijateljem - vlastiti život.

Search UDHRM