Menu

josip-vranic-polaganje-vijenacaFormiranjem HRM-a kao grane OS RH odmah se otpočelo sa stvaranjem borbenih postrojbi koje su se trebale čim prije angažirati u borbi. Tako je bilo i sa postrojbom za protuzračnu obranu (PZO) u HRM. Za voditelja toga posla u ZHRM bio je određen brigadir Nikola Bokšić. Gospodin Bokšić je bio pogodna osoba za ove aktivnosti. PZO poslovi su mu bili specijalnost, dugo godina je proveo na raznim dužnostima u bivšoj JNA i stekao je ogromno iskustvo na ovim poslovima. Njegovo akumulirano znanje i radišnost učinili su to da je uskoro ustrojena jezgra nove postrojbe koja je toliko bila potrebna i HRM-u i dalmatinskim gradovima. Do toga vremena niti grad Split, kao kulturno, političko i gospodarsko središte Dalmacije, nije imao ustrojenu postrojbu iz oblasti PZO-a, a protivničko zrakoplovstvo je nemilice tuklo po svim ciljevima koji su im se učinili isplativi.

U to vrijeme priliv dragovoljaca u HRM je bio je velik. Nije bilo nikakvih problema u popuni kadrovima, bilo je međutim problema naći dovoljno ljudi koji su imali određene specijalizacije, odnosno potrebno znanje vještina za određena oružja.

Nakon uspješno provedene operacije „Zelena tabla – Male Bare" iz vojnih skladišta u Pločama odvojeno je dio PZO sredstava koji su određeni za novoustrojenu postrojbu pod nazivom 66. laki topničko – raketni divizion (ltrd.) HRM-a.

Za zapovjednika 66. ltrd. imenovan je gospodin Boris Predovan.

Prva sredstva koja su se našla na popisu naoružanja bila su četiri protuzrakoplovna topa 20/3 mm A4 i osam protuzrakoplovnih topova 40/1 mm M1A1 „Bofors". Ustrojena su dva voda PZO: jedan od njih pod zapovijedanjem Kadre Kulašina je dobio raspored na istočnom kraju aerodromske piste da brani aerodrom Resnik i drži na oku vojarnu Divulje gdje je JNA imala jak garnizon.

Drugi vod, bolje reći mješovita bitnica od 2 „Boforsa" i 3 topa 20/3, pod zapovijedanjem Damira Valčića raspoređen je u selo Plano, koje se nalazilo poviše Resnika i Splitskog aerodroma.

U zapovjedništvu HRM-a 22 i 23. rujna 1991. godine bile su razmatrane mjere kako i na koji način se HRM može uključiti u aktivnosti izolacije vojarna kako bi se priključili općem trendu koji je tada vladao u RH po naređenju Vrhovnog zapovjednika OS RH dra Franje Tuđmana. Zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica bio je odlučan da HRM izvrši tu zadaću, sa svim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju. Odlučeno je da se zapriječi vojarna Lora podvodnim minama, a također je odlučeno da se jedna topnička bitnica premjesti u uvalu Kašjuni kako bi zapriječila ulaz u Kaštelanski zaljev. Ovim mjerama ubuduće bi bio za brodove JRM-a zatvoren Kaštelanski zaljev, a pripadnici JNA u Lori morali bi prihvatiti načela ponašanja koja je propisivala hrvatska strana.

vpbr-splitTako je po naređenju Zapovjedništva HRM (ZHRM) prvi vod sa 2 „Boforsa" se navečer 23. rujna 1991. godine izmjestio na splitsku plažu Kašjuni. Ova plaža nalazila se u blizini Marjanskih vrata, morskog prolaza koji spaja Splitski kanal i Kaštelanski zaljev. Odabir ovog položaja imao je za cilj spriječiti taktičku grupu „Kaštela" (1 VPBR, 2 RTOP, 2 RČ, 2 TČ, 1 PČ, više DJČ i barkasa) koja je provodila blokadu Splitske luke i gotovo svakodnevno borbeno djelovala protiv infrastrukturnih objekata u industrijskoj zoni Kaštelanskog zaljeva. Uz to ovim snagama je time zapriječen prolaz prema vojarnama Lori i Divuljama u kojima su bili smješteni veliki vojni kapaciteti.

Uvala Kašjuni smještena je na zapadnom dijelu Splita na južnim padinama Marjana. Uvala je duboko usječena u Marjan, a široki plato koji čini samu plažu Kašjuni je ravan i dosta je nizak. Prema moru je isturen umjetni zid načinjen od gromada kamenja u funkciji valobrana, dužine oko stotinjak metara i visine jedan metar. Na kraju plaže strmo se uzdiže litica kojom se Marjan približio moru. Između prednjeg zida prema moru i litice prostire se nizak ravan plato sačinjen od pješčenjaka na kojem je (u ono vrijeme) raslo nešto niskih čempresa. Uvala je imala dosta strmi pristup koji ju je štitio od istočnih vjetrova. Okolni predio bio je obrastao čempresima i borovima. More u uvali je dosta duboko, a voda čista i duboka, intenzivne modrozelene boje.Uvala je odisala mediteranskim ugođajem i bila je omiljeno kupalište mnogih splićana. Sada je dobila novu svrhu.

Mornari topnici su se brzo međusobno upoznali i zbližili. Bili su mladići od 20 do 25 godina i pred njima nije bilo zadaća koje se nisu mogle riješiti. Brzo bi nalazili zajedničke teme za razgovor, a u tim trenucima osnovne teme razgovora bile su vezane za djelotvoran rad topovskih mehanizama. Valjalo se prisjetiti lekcija koje su oni kao bivši vojnici JNA znali o topovima koje su dobili na zaduženje. Jer, nisu svi bili služili na tim topovima, pa su oni koji su te topove poznavali nastojali što bolje objasniti djelovanje pojedinih uređaja.

Plaža Kašjuni su bili otvoreni prema moru gdje su boravili brodovi JRM-a. Stoga su topnici prionuli na posao kako da što bolje, makar provizorno, napravili paljbene položaje. Zemljište na Kašjunima bilo je takvo da su topnički položaji bili tek malo iznad razine mora. Ali su zato imali dobar pregled ulaza u Kaštelanski zaljev i mogli su otvoriti vatru na svaki brod koji bi imao namjeru ploviti u zaljev.

24. XI 1991. Prva krv

Ujutro 24. rujna, osvanuo je miran rujanski dan. Nebo je bilo vedro, more mirno, vjetar slab. Prava rujanska utiha, vrijeme kako su se topnici šalili, kao stvoreno za kupanje.

Topnici su imali zapovijed da otvore vatru na manje ratne brodove koji bi pokušali ući ili izaći iz Kaštelanskog zaljeva.

Na položajima se danju nisu mogli vršiti neki veći radovi, jer bi to bilo osmotreno s brodova i sigurno osujećeno. A moralo se paziti i na „cinqua columnu", jer je Split bio pun vojnih umirovljenika koji su dijelom bili neprijateljski raspoloženi prema hrvatskoj vojsci.

Brodovi iz TG „Kaštela" su nesumnjivo imali daleko jače naoružanje, imali su obučene topnike, koji su bili danima na ciljnicima svojih topova. Osim toga, u nekoliko proteklih dana nije bilo broda iz sastava TG-a koji nije otvarao vatru na ciljeve na obali.

Naši topnici nisu imali nikakvo vježbovno gađanje. Nisu imali prilike za to.

Sredinom popodneva jedan torpedni čamac nošen laganom strujom približio prolazu prema Kaštelanskom zaljevu, i kad je bio u dometu na njega je otvorena topnička paljba. Brod je vrlo brzo bio obavijen gustim crnim dimom i topnici su bili uvjereni da je brod pogođen. Kad se dim razišao broda više nije bilo na starom mjestu. Isti je već bio daleko u vožnji punom brzinom. Dim koji su topnici vidjeli bio je dim koji se stvara kod upućivanja glavnih motora.

Začudo, topnička reakcija s ostalih brodova je izostala. Ali je zato oživjela radio veza na brodovima TG-a. U početku nisu vjerovali izvješću zapovjednika TČ-a da je na njega otvorena topnička vatra iako su ostali brodovi bili dosta blizu. Uskoro s VPBR-a (zapovjedni brod) je odaslan radio signal da se u predjelu uvale Kašjuni najvjerojatnije nalazi neprijateljska topnička bitnica i da se ostali brodovi ne približavaju bez potrebe. U slučaju idućeg otvaranja vatre topnički djelovati na tu bitnicu i uništiti je.

Dok su se topnici natezali sa TČ-om iz Kaštelanskog zaljeva, neposredno uz Čiovo plovio je jedan neprijateljski DJČ. Kako je bio na vrijeme upozoren topničom vatrom, te kad mu je uvala Kašjuni došla u domet njegovih topova (dva topa 20 mm M-71), otvorio je nasumice vatru po uvali. DJČ je pucao iz oba topa na mostu i nije štedio na streljivu.

Naši su topnici uzvratili vatrom. Jedan top je ispalio 3 – 4 granate i top se zaglavio. Drugi top je ispalio 10-tak granata, kada je izgubio ležište i počeo se nekontrolirano tresti i valjati prijeteći da se prevrne, pa je vatra morala biti obustavljena. U sukob su se uskoro uključili i ostali brodovi iz TG-a otvarajući vatru po širem prostoru Kašjuna. Posebno su bili brzi topnici s bliže topovnjače čiji je pramčani top odmah bio obavijen dimnom maglom od topovske paljbe.

Topnici na Boforsu su pozvani da žurno idu u zaklon. I u tom trenutku se desilo zlo. Granata je pogodila topnika Joška Vranića, ciljničara na jednom od topova i na mjestu ga usmrtila. Nažalost, nije mu bilo pomoći.

josip-vranicTako je mladi Joško Vranić, stasit i naočit mladić u dobi od 21 godine, uzoran student, junački poginuo na topničkom položaju kao prva žrtva Hrvatske ratne mornarice. Nema riječi koja bi mogla opisati tugu njegovih ratnih drugova. Ta postrojba koja se tek ustrojila, kada su se počela sklapati prva ratna prijateljstva, a već se broje mrtvi.

Uskoro su se paljbi DJČ-a i topovnjače priključili i ostali brodovi iz sastava TG-a. Granate su padale po cijelom području uvale Kašjuni, ali i po brdu Marjan koje se naslanjalo na plažu. Srećom zakloni su izdržali i nitko više od topnika nije bio pogođen. Ali su planuli mnogi požari, kako na samoj plaži tako i po Marjanu.

Iza 17 i 30 sati vatrogasci su imali nesmetan prilaz i počeli su gasiti vatru što su radili do večeri. Navečer, padom mraka, topnici su se izvukli s položaja i izvukli tijelo svog poginulog kolege, koje je sve to vrijeme, ležalo na grudobranu, beživotno, prekriveno vojničkim kaputom.

Ali zadatak se nastavljao. Mineri HRM-a su sutradan, 25. rujna 1991. godine, ispred samog ulaza u ratnu luku Lora položili podvodne mine i tako prekinuli svaku pomorsku vezu između najveće ratne luke i najjače TG-e. Dana 3. listopada 1991. godine topnici su ponovo izgradili topničke položaje na Kašjunima, ovaj put za namjensko, obalno topništvo. Umjesto nejakih Boforsa instalirani su topovi 88 milimetara, koji su se mogli nositi s najjačim topovima koji su se nalazili na brodovima JRM-a.

Ljudi koji su se kasnije skidali iz JNA izjavljivali su da ih je sve njih skupa bilo iznimno strah upravo topničke bitnice na Kašjunima i podvodnih mina, koje su mineri HRM-a polagali selektivno, ali uvijek na rutama neprijateljskih brodova.

Mladi Joško Vranić je postao putokazom slobode, koju Hrvatskoj nitko nije darovao osim njezine mladosti i volje naroda da se oslobodi okupatora. I pored godina koje prođoše, onima koji su ga poznavali uvijek ostaje sjećanje na jednu lijepu i plemenitu osobu koje su krasile najljepše ljudske vrline. S mladim Vranićem i tolikim koji pođoše njegovim putem naša je sloboda platila punu cijenu. Neka to uvijek bude zalog sjećanja novim generacijama.

Pratite nas na Facebook-u:

Premijera hrvatskog minitorpeda

minitorpedo-mU predvečerje 15. studenoga 1991., kada je HRM vodila boj sa snagama bivše JRM, valja se spomenuti nekih detalja koji obično izmiču sjećanju i padaju neopravdano u zaborav...

Viribus Unitisviribus unitis-m

Slučaj bojnog broda 'Viribus Unitis'. Kukavički potopljen u osvijetljenoj luci, nakon proglašenja primirja - prvi brod u moderno doba na kojem se vijorila hrvatska zastava ...

Miniranje mora ispred ratne luke Lora 25. rujna 1991. godine

rtop-mRazmišljanja o blokadi ratne luke Lora sežu od početka 1991. godine kada su oblaci rata, tako se bar činilo, bili još daleko, ali se slutio. Lora je s flotom koja je u njoj bazirala bila najveća prijetnja ne samo gradu Splitu, već i cijeloj Dalmaciji.

Poginuli pripadnici HRM-a

spomenik-mPopis poginulih članova HRM-a daje abecedni prikaz poginulih boraca Hrvatske Ratne Mornarice koji su dali ono najvrijednije u borbi s neprijateljem - vlastiti život.

Search UDHRM