Menu

S vremena na vrijeme dobijamo komantare putem poruka elektronske pošte ili putem Facebook komentara i od 'ekipe' koja je za rata bila 's one druge' strane. Facebook komentare nismo do sada brisali, ma kakvi oni bili. Njima, a i onima koji žele komentirati, prenosimo u cijelosti odgovor elektronskom poštom na jedan od dosadašnjih komentara.

crveni pleter 740

Pozdravljam gospodina Jovičevića!

razrac-split-r11Drago mi je da se zanimate za povijest, posebice onu koja se odnosi na ratnu mornaricu. Povijest ne bi spadala u krug znanstvenih disciplina da ne podliježe zakonitosti istine utemeljenoj na faktografiji i povijesnim činjenicama. Pretpostavljam kako ste upoznati da je u bivšoj Jugi povijest pisana onako kako to njoj odgovara, i bez obzira na faktografiju gurala je svoju istinu Goebelsovim načelima: ponavljaj laž i ona će postati istina. Nakon Domovinskog rata, kao predavač vojnih predmeta (pomorska operatika i taktika) bio sam u obilasku stranih vojska i njihovih škola. Ne malo puta sam se zamalo obrukao govoreći one činjenice koje sam znao iz vojne povijesti koja se učila na vojnim školama u bivšoj Jugi. Posebice one povijesti koja se odnosi na ratovanje stranih zemalja, koje je ondašnja povijest nekritički prepisala iz ruskih knjiga. Ne moram Vam govoriti da je to bilo prepuno raznoraznih bedastoća, od kojih su neke bile prosto za ne vjerovati.

viribus unitis-2Ovu epizodu sa brodom „Viribus Unitis“ saznao sam na temelju seminarskog rada jednog Engleza, polaznika Zapovjedno stožerne (Komandno štabne) škole u Americi. On mi je pokazao taj rad i rekao je da ga je pripremio na temelju istraživanja njegovog tetka (ili nešto takvog) u Bečkom arhivu pomorskog muzeja, i na osnovu pisanja talijanske štampe iz toga vremena. Dakle, „Viribus Unitis“ je pripao Hrvatskoj, zajedno sa svim lukama, brodovima i lučkom infrastrukturom bivše Austrougarske, odlukom regenta Karla, nasljednika puno poznatijeg Franje Josipa. Nažalost, brod je bio u hrvatskom posjedu niti dva dana, kada je potonuo nakon, a što drugo reći nego – izvanredne diverzantske akcije talijanskih diverzanata. U to vrijeme raspada Austrougarske, formirana je država naziva SHS, ali to je bila država Slovenaca, Hrvata i Srba, ali onih iz Hrvatske. I ona je imala svoje Vijeće koje je bilo predstavničko tijelo te države sa međunarodnim priznanjem (koje je, kako se i očekivalo, malo tko uvažavao). Sve je ovo objavljeno u revijalnim izdanjima viših vojnopomorskih škola Engleske i SAD-a.

Teško je reći da je Hrvatska bila na strani poraženih zemalja, ona se nije pitala želi li ići u rat, ili ne želi, niti je mogla birati stranu. Nije mogla ni 1918. birati Srbiju, jer su je Versajskim ugovorom naprosto gurnuli u tu zajednicu naporom Engleza. A tamo gospodine Jovičeviću, gdje su ratovale hrvatske jedinice u I SR, nije bilo gubitaka prostora niti na Soči protiv Talijana niti u Galiciji protiv Rusa.

nb-3-jadranMene naprosto čudi kako vi ljudi, s onu stranu, ne poznajete hrvatsku vojnu tradiciju. I kao profesionalni vojnik govorio sam kolegama Srbima (vojnim licima)  koji su se 1990. i 91. godine u Hrvatskoj junačili da će doći srpska vojska i sve ovo poravnati u najkraćem vremenu; da pojma nemaju o čemu pričaju, da ovdje ne vladaju nikakvi mitovi, niti strahovi od jugo vojske, jer je hrvatska vojska ostavila svoje tragove u ratovima europskih naroda: Napoleon se kleo u njih, a malo pogledajte samo sastav partizanskih jedinica, njihovu brojnost i učinkovitost. Pa će Vama i Vašima odmah izaći bube iz glave o nekoj ustašiji. Oni su bili, to je činjenica, ali nisu obuhvaćali više od 6% stanovništva Hrvatske.

Pogledajte malo pomorske ekspedicije: niti jedan od najsmionijih pomorskih pothvata nije bio bez Hrvata – pomoraca: od kužine, zapovjednog mosta, do osmatrača na križu jarbola. Borbenu zastavu talijanskog komandnog broda u bici između talijanske i austrijske mornarice, pred noge admirala Thegetoffa položio je hrvatski narednik, koji je sa svojom desetinom preskočio na tonući brod i zarobio bojnu zastavu, koja je inače svetinja.

zastavaI na kraju. Sada to mogu slobodno reći, Hrvatska mornarica je od Nove godine  1991./92. bila opremljena, obučena i spremna potopiti Jugo mornaricu u lukama Visa i Lastova. I to bi učinila do posljednjeg broda koji se tamo nalazio. To nije dopustila politika i političko vodstvo, koje je zabranilo bilo kakvo djelovanje na tom području.

Ostajte mi pozdravljeni!

Stjepan Bernadić

crveni pleter 740

Svi komentari koji vrijeđaju na bilo kojoj osnovi bit će izbrsani. Svi komentari koji se baziraju na povijesnim činjenicama su dobrodošli. Svi ostali kometnari koji spadaju u 'sivu' zonu - zadržavama pravo da ih bez najave izbrišemo!

Pratite nas na Facebook-u:

Premijera hrvatskog minitorpeda

minitorpedo-mU predvečerje 15. studenoga 1991., kada je HRM vodila boj sa snagama bivše JRM, valja se spomenuti nekih detalja koji obično izmiču sjećanju i padaju neopravdano u zaborav...

Viribus Unitisviribus unitis-m

Slučaj bojnog broda 'Viribus Unitis'. Kukavički potopljen u osvijetljenoj luci, nakon proglašenja primirja - prvi brod u moderno doba na kojem se vijorila hrvatska zastava ...

Miniranje mora ispred ratne luke Lora 25. rujna 1991. godine

rtop-mRazmišljanja o blokadi ratne luke Lora sežu od početka 1991. godine kada su oblaci rata, tako se bar činilo, bili još daleko, ali se slutio. Lora je s flotom koja je u njoj bazirala bila najveća prijetnja ne samo gradu Splitu, već i cijeloj Dalmaciji.

Poginuli pripadnici HRM-a

spomenik-mPopis poginulih članova HRM-a daje abecedni prikaz poginulih boraca Hrvatske Ratne Mornarice koji su dali ono najvrijednije u borbi s neprijateljem - vlastiti život.

Search UDHRM