Menu

viribus unitis-mDavanje imena brodovima javlja se još u 12. stoljeću, s razvojem i procvatom pomorstva i trgovačkog pomorstva na moru. Po imenima, osim ostalog, razlikovao se brod od broda i takav se način pokazao jednostavnim i sasvim dovoljnim da se najbrže saznaju svi potrebni podaci o brodu: kretanje, teret koji se prevozio, eventualni udes, ali i u slučajevima kada je trebalo identificirati prekršioca koji se ogriješio o zakone ili lučke propise.

Zakonske odredbe o imenu brodova prva je donijela Španjolska u drugoj polovini 13. stoljeća kojim je zahtijevano da „isprava (ugovor) o ukrcaju tereta mora sadržavati i ime broda". Identične odredbe su se do 14. stoljeća nalazile u holandskim, talijanskim i španjolskim zakonima po kojima »brod bez imena ne može se osigurati«.

Brod svoje ime dobiva na svečanosti, najčešće pri prvom porinuću. Ali, ime se brodu može dodijeliti i prilikom prodaje ako novi vlasnik želi brodu promijeniti ime. U vremenu od 13 do 17. stoljeća ime broda se moglo nesmetano mijenjati, ali početkom 19. stoljeća doneseni su zakonski propisi koji su regulirali i to pravo. Tako se, na primjer, u Engleskoj kupljeni brod morao registrirati pod svojim imenom, a potom se mogla, na zahtjev kupca, izvršiti promjena. U Njemačkoj se ime broda moglo pri kupovini slobodno mijenjati.

»Krštenje« ratnih brodova

Obilježavanje ratnih brodova imenima počinje u 17. stoljeću uspostavljanjem stalnih ratnih mornarica. U početku nisu postojala neka određena načela, pa su imena ratnih brodova davana po carevima, kraljevima, historijskim ličnostima, pokrajinama, admiralima, slavnim bitkama ili pobjedama. Obično se ime davalo samo većim brodovima, pa je i postojala, recimo, uzajamna veza broda i imena koje nosi. Zapravo, značaj broda se isticao imenom koje mu je dano, a ugled imena je opredjeljivala kategorija broda. Manji brodovi su obično dobivali imena koja u svakodnevnom životu predstavljaju oličenje izrazitih poslovično poznatih osobina. Mnogo puta to su na primjer, imena divljih životinja čije se osobine uzimaju kao uzori — hrabar kao lav, lukav kao lisica, ponosan kao orao i slično.

german pocket battleship admiral scheerKriterij za dodjelu imena ratnim brodovima utvrđivala je svaka zemlja za sebe a osnovni cilj im je bio da istaknu pomorsku i vojnu prošlost, razvijaju borbene tradicije, pozitivne i karakterne osobine ličnosti, mornarice i naroda dotične zemlje.

U mornarici Velike Britanije bilo je uobičajeno da se ratnim brodovima daju imena svojih prethodnika čime se nastavljala tradicija brodova koji su služili u mornarici kao »kraljevi brodovi« (King's Ship). Tako, na primjer, prema flotnom almanahu Jane's Fighting Ships za 1959/60. u ratnoj mornarici Velike Britanije brod »Eagle« (»Orao«) je bio dvadeset i treći brod sa istim imenom, a prvi je stupio u službu još 1592; »Hunter« (»Lovac««) je bio devetnaesti brod po redu a prvi je dobio isto ime 1646; »Lion« (»Lav«) je jedanaesti a prvi je iz 1511; »London« je trinaesti brod sa imenom koje je prvi nosio 1636, itd.

U ratnoj mornarici SAD kriteriji su utvrđeni za vrste brodova pa su bojni brodovi i bojni krstaši dobivali imena saveznih država; nosači aviona imena brodova iz historije SAD ili poprišta značajnih bitaka na moru; krstarice (teške i lake) imena gradova; razarači imena admirala ili istaknutih boraca i tako redom za ostale vrste ratnih i pomoćnih brodova.

U mornarici Sovjetskog Saveza velikim ratnim brodovima su neposredno poslije Oktobarske revolucije davana imena ličnosti ili događaja iz revolucionarnog radničkog pokreta. Tako su krstaricama davana imena političkih lidera, heroja iz građanskog rata, imena ličnosti ili brodova iz nacionalne pomorske historije.

Brodovi građeni u većem broju ili istotipni građeni u serijama (torpedni čamci, torpiljarke, podmornice, razarači) umjesto imenima označavani su brojevima i slovnom oznakom tipa broda. Tako su, na primjer, njemački razarači u Prvom svjetskom ratu imali uz broj i oznaku »G S« ili »V« što je, u stvari, predstavljalo brodogradilišta — Germania, Schicken ili Vulkan. U austrougarskoj mornarici torpiljarke su nosile oznake »T« ili »F« prema bodogradilištu gdje su građene (Trieste ili Fiume). Inače, ratni brodovi rijetko nose ime vlastite države. Pred drugi svjetski rat Nijemci su, na primjer, imali jedan (džepni) bojni brod sa imenom »Deutschland« (»Njemačka«), ali nakon izbijanja rata brod je iz psiholoških razloga preimenovan u »Lützov«.

Kraljevina Jugoslavija

U mornarici kraljevine Jugoslavije prva dodjela imena ratnim brodovima odnosila se na brodove dobivene poslije Prvog svjetskog rata u podjeli austrougarskog pomorskog ratnog plijena. Nova imena su bila nacionalnog obilježja,a dodjeljivana su (odnosno promijenjena) brodovima koji su ih imali još od ranije,dok su ostali zadržali samo brojčano označavanje.

Prva imena su dobili brodovi riječne ratne flotile na kojima su jugoslavenske posade bile ukrcane još od 1919 godine.Tako su monitori dobili imena jugoslavenskih rijeka: Drava, Morava, Sava, Vardar, još dva monitora imena Drina i Soča,a dva riječna patrolna čamca su dobila imena Bregalnica i Neretva.Ta dva monitora i riječni patrolni čamci su 1921 oduzeti i dodijeljeni drugim državama.

Nova imena su dobili brodovi-hulkovi: Krka, Neretva, Skradin, Krivošije, Prvić, stara oklopnjača Kronprinz erzherzog Rudolf je dobila ime Kumbor, pomoćni brod Gigant je preimenovan u Moćni, a vodonosac Najade u Sitnicu.Torpiljarke su, kao i u austrougarskoj mornarici, ostale bez imena i dobile samo brojčanu oznaku. Četiri torpiljerke ranije oznake T (građene u Trstu) uvrštene su u flotu sa novim oznakama od T-1 do T-4, a druge četiri torpiljarke oznake F (građene u Rijeci - Fiume) dobile su oznake od T-5 do T-8.U žargonu mornarice torpiljarke su nazivane „triestinke" i „fiumane". Preostale četiri,već tada potpuno zastarjele i istrošene torpiljarke (jedna od njih nije nikada ni ušla u stroj,a ostale tri su uskoro rashodovane) dobile su oznake od T-9 do T-11.

Kasnije nabavljeni brodovi, minopolagači (1923) su dobili imena ptica grabljivica: Jastreb, Kobac, Orao, Soko, Galeb i Labud (prethodno nosio ime Gavran). Laka krstarica Niobe (1926) je dobila ime Dalmacija, a novosagrađeni razarači imena gradova-Dubrovnik, Beograd, Zagreb i Ljubljana. Motorne torpiljarke su dobile imena planina-Dinara, Durmitor, Kajmakčalan, Orijen, Rudnik, Suvobor,Triglav i Velebit, dok su podmornice dobile imena-Hrabri, Nebojša, Smeli i Osvetnik. Jedna serija minopolagača sagrađenih 1930 u Kraljevici je nosila imena sa istim početnim slovom-Malinska, Meljine, Mljet, Marjan i Mosor.

Pomoćni brodovi su dobili imena koja su označavala njihovu namjenu. Spasilac je bio brod za spašavanje podmornica, Zmaj je matični brod za hidroavione, a remorkeri imena radnih karakteristika –Snažni, Jaki, Marljivi, Ustrajni. Jedan brod (ex grčki Paxo od 50 t), nabavljen na Krfu za potrebe srpske vojske, nosio je do rashodovanja 1932 simbolično ime Srbija.

Brojne oznake na brodovima su bili jednocifreni brojevi koji su za svaku klasu brodova počinjali od jedinice.Veći brodovi razarači i minopolagači nisu imali brojčanu oznaku i nosili su na pramcu (pisano na oba pisma-i ćirilicom i latinicom) jednoslovnu ili dvoslovnu kombinaciju imena, kao i na krmi ispisano ime broda. Krstarica Dalmacija je imala samo ispisano ime.

Partizanska mornarica (Mornarica NOVJ)

Prvi ratni brodovi partizanske mornarice u NOR-u nosili su imena koja su simbolizirala radnički pokret i revoluciju. Na brodovima odreda ratne mornarice južne dalmacije (1 mornarički odred) bilo je na leutu ispisano ime Pionir, a na zaplijenjenom motornom jedrenjaku Evropa ispisano je ime Partizan. Jedan leut je nosio ime Proleter.

Ratni brodovi mornarice NOVJ su nosili na pramcu dvoslovnu kombinaciju (NB) ili (PČ) sa brojčanom oznakom. Brodovi su pretežno zadržali svoja ranija imena, iako su nekima prilikom ulaska u stroj bila promijenjena.Tako su na primjer brodovi Tunolovac i Kolega iz mjesta Kali na otoku Ugljanu u mornarici NOVJ postali NB-3 Jadran i NB-8 Kornat. Nova imena su dobivali i zarobljeni neprijateljski brodovi koji su uvršteni u sastav mornarice NOVJ. Tako je njemački protupartizanski brod Anton (ex Bianca stella) postao NB-11 Crvena zvijezda, dva njemačka I-boota PČ-7 Osvetnik i PČ-8 Udarnik, a KJ-10 je dobio oznaku PČ-76.

nb-3-jadranNumeracija naoružanih brodova je bila od broja 1 pa na dalje, kako su adaptirani brodovi ulazili u stroj. Brojevi patrolnih čamaca su određivani po drugoj shemi, pa su istovremeno označavali pripadnost flotilama pomorskih obalskih sektora.Tako na primjer patrolni čamci II POS-a imali su rezervirane brojeve od 1 do 20, III POS-a od 21 do 40, a IV POS-a od 41 do 80 jer je taj sektor imao i najviše plovnih sredstava.

Određivanje imena brodovima koji su ulazili u sastav mornarice NOVJ također nije, i pored ratnih prilika ,bilo prepušteno slučaju.U proljeće 1944 štab IV POS je pokrenuo ovo pitanje a neposredni povod je bilo opremanje jednog broda koče koji je ulazio u sastav naoružanih brodova. U aktu upućenom štabu mornarice NOVJ 26 svibnja 1944 je stajalo:"...Koča koja je stigla iz Monopolija i koja se sada naoružava u NB dobit će broj NB-12. Pošto svi naoružani brodovi imaju pored svoga broja i ime, i budući da će stići još više koča koje će se naoružati, to je ovaj štab mišljenja da bi trebalo svim ovim kočama pošto su jednakog tipa staviti i slična imena. Ovaj štab predlaže za naoružane koče sljedeća imena: Borac, Junak, Heroj, Drug, Partizan, Omladinac, Gerilac, Proleter. Ukoliko se štab mornarice slaže sa ovim prijedlogom molimo da nas o tome obavijesti odnosno u protivnom slučaju da odredi imena za nove naoružane brodove..."

Kao što se vidi iz citiranog dopisa, štaba IV POS kriterijumi za davanje imena borbenim, naoružanim brodovima mornarice NOVJ bili su općepoznati i prihvaćeni nazivi kod boraca NOVJ.

Dva dana kasnije ,štab mornarice NOVJ je 28 svibnja svojim aktom br. 5300 dao suglasnost na prijedlog štaba IV POS i novonaoružani kočar je uz oznaku NB-12 dobio ime Borac. Bilo je to prvo ime sa spiska koji je predložio štab IV POS.

Ime Partizan postalo je tradicionalno u mornarici NOVJ i uvijek je brod sa tim imenom bio u sastavu. Tako na primjer kada je 20 listopada 1944 NB-13 Partizan potopilo zrakoplovstvo u luci Olib, već 8 studenog je novi brod s istim imenom i oznakom bio ponovo uvršten u sastav mornarice NOVJ. Bio je to treći brod koji je u toku NOR-a nosio ime Partizan.

Daljnji propis o davanju imena brodovima donijet je u komandi Jugoslavenske mornarice, također, još u toku rata. Naredba broj 10 od 30 travnja 1945. godine odnosila se na brodove pomoćne namjene, tankere i peniše za gorivo.Ovi su brodovi,zaplijenjeni od neprijatelja ili koje je poslije potapanja tehnička služba mornarice NOVJ digla iz mora i osposobila, bili uvršteni u sastav mornarice NOVJ i po naredbi dobili su imena jadranskih otoka.Tako su peniša broj 519, peniša broj 24, peniša dignuta iz mora u Zadru, peniša dignuta u Lovištu, zatim tankeri Kit, Ulješura, P.N.-G.R.-12 i Vrbano sada nosili imena-Vir, Žut, Ist, Iž, Lavsa, Kluda, Maon, Sit i Orud.

Imena brodova JRM nakon II svjetskog rata

Neposredno poslije završetka rata brodovima JRM su dodijeljena nova imena. Bili su to brodovi jugoslavenskog pomorskog sastava vraćeni iz inostranstva, kao i neprijateljski ratni brodovi zaplijenjeni u ratu i uvršteni u flotu.

Prema naredbi ministra narodne odbrane broj 892 od 17 studenog 1945.,minopolagač Orao je preimenovan u Pionir, korveta Nada u Partizanka, a jahte Beli orao, Sloboda (zaplijenjena Amrita) i Vila u Biokovo, Mosor i Orijen. Pomoćni brodovi Sitnica i zaplijenjeni Felice preimenovani su u Vis i Sušac, zaplijenjeni parobrodi Stefano, Tenacia Gennari (privremeno Raša) i Punta Planca (privremeno Ploče) u Cres, Lošinj i Lastovo,a pomoćni brod Sloboda (ex Olga) u Lavsa. Motorne topovnjače su oznaku MT dopunile u MTP zadržavajući brojeve od 1 do 7, dok su tri minopolagača tipa Marijan dobili samo brojčane oznake M-1, M-2 i M-3. Remorkeri su, također, dobili samo brojčane oznake i, po naredbi komande Jugoslavenske mornarice broj 40 od 25 prosinca 1945., parni remorkeri su označeni slovom R, a slovima MR remorkeri na motorni pogon. Ostali brodovi-zaplijenjeni neprijateljski torpedni čamci, desantni brodovi, desantni jurišni čamci i brodovi pomoćne namjene, dobili su samo brojčane oznake, kao i adaptirani ribarski brodovi s kojima je počelo razminiranje na Jadranu. Ovi brodovi su nosili i slovnu oznaku D (drager),odnosno jedno kratko vrijeme i slova TŠ (od rus. Traljščik- minolovac).Također, samo brojčane oznake su dobile i dvije parne torpiljarke (ranije T-1 i T-5), kao i motorne torpiljarke Kajmakčalan i Durmitor predratne kraljevske mornarice.

Ova naredba, očito nepotpuna jer se odnosila samo na one brodove koji su tada bili u sastavu JRM, nije, dakle, predstavljala cjelovito utvrđene kriterije za dodjelu imena ratnim brodovima. Ali i ovakva naredba je nedvosmisleno ukazivala da se kriteriji uspostavljaju kao kontinuitet ratnih tradicija mornarice NOVJ. Ratni brodovi sa imenima Pionir i Partizanka bili su nastavak tradicija prvog partizanskog ratnog broda i jednog od naoružanih brodova, jahte sa imenima poznatih planina iz NOR-a, a pomoćni brodovi imena jadranskih otoka, kako je već od ranije bilo određeno.

Izradom prvog flotnog programa, kojim je počela izgradnja i uvođenje u stroj novih ratnih brodova, donijeti su i novi propisi o imenima brodova. Prema naredbi vrhovnog komandanta oružanih snaga broj 347 od 18 svibnja 1949, izvršena je klasifikacija brodova. Imena su dobivali samo veći brodovi, a ona su određivana u generalštabu JA po prijedlogu komande mornarice.

Prema tadašnjoj perspektivi razvoja flote, naredbom se predviđalo da krstarice dobiju imena narodnih republika i autonomnih pokrajina, razarači-imena brodova iz NOB-a i imena gradova, stražarski brodovi-imena poznatih planina iz NOB-a. Velike podmornice nosile bi imena rijeka, takođe značajnih iz NOB-a, a srednje-nazive hidro-meteoroloških pojava. Stražarski čamci dobili bi nazive rodova vojske i specijalnosti u JRM-JA, minopolagači imena ptica, a minolovci-nazive snažnih ljudskih i karakternih osobina.

Pomoćni brodovi-tankeri, remorkeri, transportni i bolnički brodovi-dobili bi imena morske flore i faune, jahte-narodna ženska imena,a ploveće baze i brodovi za spašavanje-nazive zanatlija i radnika.

Ostali brodovi-male podmornice, bazični (lučki) minolovci, torpedni čamci, kao i ostali pomoćni brodovi i plovna sredstva, dobili su samo brojčane oznake.

Brodovi riječne ratne flotile- riječni minolovci i riječni oklopni čamci kao i brodovi na jezerima-dobili su, također, samo brojčane oznake. Riječni monitor Sava zadržao je svoje ranije ime.

razrac-split-r11Prema ovoj naredbi, eskortni razarači primljeni iz ratne reparacije stavljeni su u kategoriju stražarskih brodova i dobili su imena Triglav, Biokovo i Durmitor, a zaplijenjena Balestra, dovršena u brodogradilištu „Treći maj" u Rijeci, dobila je ime Učka. Takođe i dvije parne torpiljarke su, kao stražarski brodovi, dobile imena Cer i Golešnica, a raniji Pionir preimenovan je u Zelengora. Eskortni razarači su dobili brojčane oznake 51,52,53 i 54, torpiljarke 91 i 92, a Zelengora 95. Podmornica Nebojša dobila je ime Tara (801), a zaplijenjena (i kasnije rekonstruirana Tritone) postala je Sava (802). Također zaplijenjena i rekonstruirana podmornica Mališan imala je samo broj 901. Jahte Biokovo i Orijen preimenovane su u Jadranka i Istranka. Razarači koji su ulazili u sastav flote dobili su imena Split, Kotor i Pula (s brojčanim oznakama 11, 21 i 22),veći minolovci imena Hrabri, Smeli; Slobodni i Snažni s brojevima 151,152, 153 i 161, a nove podmornice građene u Puli imena Sutjeska (811) i Neretva (812).Školski brod Jadran i brod za spašavanje Spasilac zadržali su svoja tradicionalna imena,a novi školski brod predviđen i za funkciju minopolagača u ratu,dobio je ime Galeb.

Imena brodova ispisana su latiničnim i ćiriličnim slovima na krmenom dijelu s lijeve i desne strane,odnosno na tornju kod podmornica.

Brodovi građeni u serijama-torpedni čamci, patrolni i desantni brodovi, kao i plovna sredstva-dobili su samo brojčane oznake. Za borbene brodove to su bili dvocifreni ili trocifreni brojevi (npr. Torpedni čamci brojeve od 101, patrolni brodovi od 501, i sl.), minopolagači su imali oznaku M i dvocifren broj, minolovci takođe oznaku M i trocifren broj,itd. Pomoćni brodovi nosili su dvoslovnu oznaku i dvocifreni broj. Prvo slovo P označavalo je „pomoćni", a drugo namenu, kao na primer transportni brod PT-21 Tunj, inače zaplenjeni neprijateljski ratni transporter KT-6 (650 t) koji je jedno vrijeme nosio ime Krk.

Pravilskim odredbama uvijek su praćene novonastale promjene, pa ranija naredba od 1949, koja više nije udovoljavala razvoju i stanju flote, dopunjena je novom,naredbom broj 214 od 15 novembra 1957. Promene su se odnosile na sve vrste brodova, a u davanju imena osnova je čuvanje i njegovanje tradicija NOR-a, uspomene na legendarne borce revolucije i sjećanje na važnije bitke na moru i priobalnom pojasu.

Novom naredbom vrhovnog komandanta (naredba broj 38 od 20 juna 1969), regulirana je dodjela imena svim vrstama ratnih brodova JRM, uključujući i brodove druge generacije-raketne brodove. U provođenju naredbe se, kao i ranije, ravnomjerno održavala republička zastupljenost, a također i nastavak tradicije brodova ranije u sastavu JRM. Po naredbi, imena brodova dodjeljuje savezni sekretar za narodnu obranu na prijedlog komande VPO.

Prema flotnom almanahu „Jane's Fighting Ships 1990/91", u JRM imena brodova su kako slijedi:

raketne topovnjače i raketni čamci nose imena narodnih heroja Jugoslavije-

raketne topovnjače nose imena: Rade Končar, Vladimir Ćetković, Ramiz Sadiku, Hasan Zahirović-Laca, Orce Nikolov, Ante Banina,

a raketni čamci: Mirče Acev, Vlado Bagat, Petar Drapšin, Stevan Filipović, Žikica Jovanović-Španac, Nikola Martinović, Josip Mažar-Šoša, Karlo Rojc, Franc Rozman-Stane,Velimir Škorpik.

Podmornice nose imena jugoslavenskih rijeka: Sava, Drava,Tisa, Una, Zeta, Soča, Kupa, Vardar ili istaknutih ljudskih kvaliteta: Heroj, Junak, Uskok,

veliki patrolni brodovi-fregate nose imena primorskih gradova nastavljajući tradiciju imena ranijih razarača:Split,Kotor,Pula te Koper, torpedni čamci-imena naoružanih brodova iz NOR-a: Pionir, Partizan, Proleter, Topčider, Ivan, Jadran, Kornat, Biokovac, Crvena zvijezda itd., a patrolni brodovi- Miran, Streljko, Marjan (a ranije još i Udarnik,Naprijed, Napredak i dr.) imena patrolnih čamaca mornarice NOVJ,minolovci nose imena poprišta značajnih bitaka iz NOR-a:Vukov klanac,Podgora,Blitvenica,Gradac,Brseč,Olib,Iž (a takođe ranije i Lastovo,Prvić,Lavsa,Brgulje,Kvarner,Mljet),

patrolni čamci nose imena planina: Biokovo, Grmeč, Kosmaj, Pohorje, Učka, Kalnik, Velebit i dr.,patrolni brodovi korvete nose imena Mprnar i Borac, školski brodovi nose imena Galeb i Jadran, hidrografski brod Andrija Mohorovičić, štabni brod-Vis, a pomoćni brodovi-Meduza, Jastog, Alga, dok su ranije još bili Lubin, Ugor, Kit i dr. Pomoćni brod za spasavanje Spasilac je novi brod sa imenom svog prethodnika.

Po istim kriterijima, imena se dodeljuju i brodovima RRF.Rečni minolovci nose imena: Neštin, Motajica,Belegiš, Bosut,Vučedol, Đerdap, Panonsko more i dr.,štabni brodovi Šabac i Kozara,a manji brodovi imaju samo brojčanu oznaku.

U JRM davanje imena,odnosno kumovanje brodu se obavlja prilikom prvog porinuća u more, a za brod nabavljen u inostranstvu po dolasku u domovinu. Ime brodu se daje po utvrđenom ceremonijalu koji je propisan pravilom brodske službe,a u njemu sudjeluju počasna vojna postrojba, pripadnici JRM-a, predstavnici radnog kolektiva brodogradilišta, predstavnici narodne vlasti, društvenih organizacija,posade trgovačkih brodova SFRJ koji se zateknu u luci gdje se održava ceremonijal, kao i drugi uzvanici.

Imena brodova HRM

Imena brodova HRM-a metodološki se dijelom nastavljaju na imena brodova bivše JRM, čija je HRM praktično i slijednik. Naime, najveći dio brodova JRM-a bio je građen u brodogradilištima u Hrvatskoj, a imena brodova sugerirana su iz Komande VPO koja je bila u Splitu.

Osnovnu udarnu snagu HRM-a čini tri raketne topovnjače (RTOP) hrvatske proizvodnje. To su:

petar-kresimir-ivRTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV (izgrađenoj u Kraljevici 1992. godine),

RTOP- 12 Dmitar Zvonimir (Kraljevica 2001. gdine). Koje su dobile imena po hrvatskim kraljevima. Ostale su dobile imena po imenima gradova koji su se istakli upornom obranom u Domovinskom ratu. To su:

RTOP-21 Šibenik (Kraljevica 1978., bivši RTOP-402 „Vlado Četković"),

Te dvije raketne topovnjače nabavljene u Finskoj:

RTOP-41 Vukovar (1985. Wärtsilä, Helsinki Finska), i

RTOP-42 Dubrovnik (1986. Wärtsilä, Helsinki Finska).

Ophodni brodovi (OB)

Također su dobili imena po gradovima koji su se istakli u Domovinskom ratu.

Radi se o zarobljenim brodovima bivše JRM, i to su:

OB-01 Novigrad (izgrađen je u Kraljevici 1980. Bivši PČ – 171 Biokovo),

OB-02 Šolta (1983. Kraljevica. Bivši PČ-176 Mukos)

OB-3 Cavtat (1985. Kraljevica, bivši PČ-180 Cer)

OB-04 Hrvatska Kostajnica (1984. Kraljevica, bivši PČ-181 Durmitor)

Školski brod

BŠ-72 Andrija Mohorovičić (Izgrađen 1971. Stocznia Pólnocna, Gdanjsk, Poljska, bivši PH-33 Andrija Mohorovičić).

Spasilački brod

BS-73 Faust Vrančić (1976. Brodogradilište Tito, Beograd, bivši PS-12 Spasilac)

Lovac mina

LM-51 Korčula (Montmontaža Greben Vela Luka, 2006.)

Desantni brodovi minopolagači (DBM)

DBM-81 Cetina (1993. Brodogradilište specijalnih objekata Split),

DBM-82 Krka (1995. Brodogradilište specijalnih objekata Split).

Desantno jurišni brodovi (bivši DJČ)

DJB-104 ( Montmontaža Greben Vela Luka, bivši DJČ-615),

DJB-106 (1977. Montmontaža Greben Vela Luka, bivši DJČ-624),

DJB-107 (1978. Montmontaža Greben Vela Luka),

Pomoćna desantna splav (PDS)

PDS-713 (Pula 1958., 1991. zarobljena u Šibeniku)

Motorna roniteljska barkasa MRB

MRB-83 (1981. brodogradilište Punat)

Barkasa motorna transportna (BMT),

BMT-51 (Brodogradilište Punat),

BM Krasnica (Brodogradilište Punat).

Plovna sredstva

Pomoćni teretni brod PT

PT-71 (1956. Trogir)

Jahta Učka

Jahta Jadranka

Jahta Zrinka

Velika Čista Velika

Lučki remorker LR-71 (1951. Split)

Lučki remorker LR-73 (1951. Split)

Jedrilica Katarina Zrinska

Jedrilica Katarina Jelena

Riječna bojna (Ustrojbeno pripada KoV HV)

Riječni patrolni brod PB

PB-91 Šokadija (1952. Mačvanska Mitrovica, Bivši riječni minolovac RML-307 „Slavonac")

PB-92

PB-93

Otpisani brodovi

Podmornica

P-01 Velebit, (Bivša P-913 Zeta

DJB-101 (Bivši DJČ-602, izložen u „Muzeju Domovinskog rata" u Vukovaru),

DJB-102 (Bivši DJČ-603)

DJB-103 (Bivši DJČ- 612)

DJB-105 (Bivši DJČ-623)

Desantna splav minopolagač DSM-110

Desantni tenkonosac minopolagač DTM-219

Ophodni brod minopolagač OBM-41 Dubrovnik (Bivši RČ-310 Velimir Škorpik)

Torpedni brod TB-51 Vukovar (Bivši TČ-222 Partizan II)

Pratite nas na Facebook-u:

Premijera hrvatskog minitorpeda

minitorpedo-mU predvečerje 15. studenoga 1991., kada je HRM vodila boj sa snagama bivše JRM, valja se spomenuti nekih detalja koji obično izmiču sjećanju i padaju neopravdano u zaborav...

Viribus Unitisviribus unitis-m

Slučaj bojnog broda 'Viribus Unitis'. Kukavički potopljen u osvijetljenoj luci, nakon proglašenja primirja - prvi brod u moderno doba na kojem se vijorila hrvatska zastava ...

Miniranje mora ispred ratne luke Lora 25. rujna 1991. godine

rtop-mRazmišljanja o blokadi ratne luke Lora sežu od početka 1991. godine kada su oblaci rata, tako se bar činilo, bili još daleko, ali se slutio. Lora je s flotom koja je u njoj bazirala bila najveća prijetnja ne samo gradu Splitu, već i cijeloj Dalmaciji.

Poginuli pripadnici HRM-a

spomenik-mPopis poginulih članova HRM-a daje abecedni prikaz poginulih boraca Hrvatske Ratne Mornarice koji su dali ono najvrijednije u borbi s neprijateljem - vlastiti život.

Search UDHRM