25 godina napada na grad Split

bolnica skloniste 1991 1mProšla je četvrtina stoljeća od dana kada se naš grad probudio pod kišom granata, te 25 godina od smrti Jure Kalpića, vođe stroja, i Dinka Marasa, upravitelja stroja "Jadrolinijina" trajekta "Vladimir Nazor".

Danas je svakom jasno kako napad na "centar svita" nije imao nikakvog vojničkog rezona, bio je samo način zastrašivanja i odmazda. Osveta. I to većinom s JRM-ova velikog patrolnog broda "Split" (VPBR 31). Obranjen i sačuvan, naš bi se grad svojim hrabrim braniteljima trebao odužiti, barem proglašenjem 15. studenoga danom obrane Splita.

Članak preuzet sa portala Slobodna Dalmacija.

Porazgovarali smo s dvojicom sudionika tadašnje pomorske bitke, pukovnikom u miru Vladimirom Naletilićem i Stjepanom Bernadićem Kulom, kapetanom bojnog broda, kojeg slobodno možemo zvati i živućom enciklopedijom Hrvatske ratne mornarice; nema toga što Kula ne zna ili čega se ne sjeća.

– Ta će bitka svojim rezultatima, a posebice posljedicama, još dugo plijeniti pozornost povjesničara i znatiželjnika istine – dodaje Kula.

Pa se vraćamo riječima u kasno ljeto 1991. godine, na kraj rujna. Jedna od prvih organiziranih i vrlo uspješnih akcija Hrvatske ratne mornarice bilo je polaganje podvodnih mina u Kaštelanskom zaljevu ispred Lore.

U noći između 24. i 25. rujna 1991. godine, mineri Hrvatske ratne mornarice su ispred nosa jugovojsci, ni 200 metara od lukobrana Lore, uspjeli neopaženo položiti podvodne mine.

– Noć prije smo imali svojevrsnu probu. Ukrcali smo mine ispred nosa špijama, na kamionima u trajekt "Vladimir Nazor". Njihovi su suradnici po cijeli dan bili u luci, ispijali kave i promatrali što se zbiva. Isplovili smo prema Braču, na pola puta prijavili kvar, kao da nam je otkazao kormilarski uređaj. Trajektom smo namjerno išli lijevo-desno, ali do nas su doplovili torpedni čamci JRM-a i morali smo se vratiti u luku – prisjeća se Kula.

– Ujutro, oko tri sata, ukrcali smo se na rashodovani trajekt "Gradac", koji je bio pripremljen za otpis, ukrcali 20 podvodnih mina, javili lučkim vlastima i "Jadroliniji" da teglimo brod do škvera i krenuli – Kula pripovijeda tako živo da vam se pred očima odvija pravi film.

Zamišljate mrkli mrak, more crno kakvo samo zna biti u vremenima bola i jada, mlade momke koji ni osobnog naoružanja nemaju, spuštanje rampe kod hridi Galijola i minere koji polažu mine. "Brodospasov" tegljač "Antares" vuče trajekt, tišinu razbija zvuk njegova stroja.

Mine tonu, oni plove, a u ratnoj luci neprijateljskih vojnika "ko žita". Položeno ih je 20, nekoliko sati nakon toga – neprijateljska barkasa nalijeće na jednu od njih, tako je neprijatelj i doznao da su okruženi, da su izolirani, da ne smiju nigdje bez da prihvate uvjete ponašanja koje je diktirala hrvatska strana.

– Od tada JRM više nije ušao u Kaštelanski zaljev – nakon četvrt stoljeća i dalje je ponosan Naletilić.

Noć prije petnaestog dana studenoga na moru je bila nemirna. Posade brodova jugomornarice su se uskomešale i počela su čarkanja i topnička pucnjava prema Milni na Braču i Stomorskoj na Šolti, sve kako bi se isprovocirali paljbeni položaji našeg topništva. Pucnjava je s prekidima potrajala gotovo cijelu noć.

– U 6.42 s velikog patrolnog broda, koji je nosio ime našega grada – ironija nezabilježena u vojnim analima – zapovjeđena je svim brodovima sastava taktičke grupe "Kaštela" topnička paljba po "izabranim ciljevima" u gradu, te na Braču i Šolti – ističe Bernardić.

"Izabrani ciljevi", da vas podsjetimo, bili su Arheološki muzej, zgrada tadašnje Općine, sportski kompleks na Gripama, Higijenski zavod, Tehnička škola, trajekti "Bartol Kašić" i "Vladimir Nazor", što jasno upozorava na to da je pucnjava po gradu bila teroristički čin zapovjedništva jugomornarice.

Dok su po gradu padale granate, ljudi išli u skloništa, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, admiral Sveto Letica Barba, nazvao je Komandu Vojnopomorske oblasti (VPO) u zgradi Banovine i general-majora Nikolu Mladenića kako bi ga upozorio da HRM neće ostati prekriženih ruka. General je odgovorio kako u zgradi Komande nema struje, o čemu bi admiral Letica trebao imati informaciju i da oni ni u kom slučaju ne mogu utjecati na vanjska događanja.

Ujedno je obaviještena misija Europske zajednice, oni su obavijestili admirala Leticu da će učiniti "sve što je u njihovoj moći da se napad zaustavi".

– Uvidjevši da više nema koristi čekati ništa i nikoga, admiral Letica izišao je u hodnik ispred svoga ureda i izdao jednostavnu zapovijed koja je glasila: "Raspali!" Ta se riječ ne nalazi ni u jednim borbenim uputama ili rječnicima, a bila je sasvim razumljiva svima – dodaje Kula.

Gotovo istodobno oglasilo se HRM-ovo obalno topništvo. Najprije jedna bitnica, odmah za njom i ostale; nakon početne hinjene inertnosti naša je mornarica odgovorila svime čime je raspolagala. Otvaranjem paljbe s raznih strana i do tada neotkrivenih položaja ostvareno je iznenađenje i koncentričan vatreni udar s raznih strana po brodovima jugomornarice, kojima je u Splitskom kanalu bio sputan manevar i time onemogućeno iskorištavanje veće vatrene moći.

Moramo se sjetiti i kako avioni nisu napali grad zahvaljujući umješnosti i uspješnosti naših hrabrih i vještih boraca s Brača. Jedan od tih bračkih junaka je i naš sugovornik Naletilić. Težak je na riječima, ali uspijevamo doznati kako su toliko uspjeli zavarati neprijatelja da ovi nisu imali pojma koliko ih uopće ima, a bilo ih je na Braču niti 150.

U samo dva dana borbe naši su mornari uspjeli osloboditi 30 tisuća četvornih kilometara Hrvatske. Taj se podatak uči na mornaričkim akademijama, nestvaran, a stvaran. Razbijena je dugotrajna pomorska blokada koja je posebice pritiskala otočane, ali tek je vojnim pobjedama i diplomatskim naporima od svibnja 1992. godine čitavo hrvatsko Jadransko more postalo – slobodno.


Nekoliko slika - da se ne zaboravi!

bolnica skloniste 1991 1

riva 1991 1

riva 1991 2

kula fratar 1

Eh, dani nekad sporo idu, ali godine lete ... :)